Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je poboljšati zdravstveno stanje žena i muškaraca zahvaljujući jednostavnijem i učinkovitijem pristupu informacijama i zdravstvenim ustanovama.
I.5.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcijskih planova, programa i drugih akata iz područja zdravstvene zaštite i prevencije s ciljem uvođenja i primjene međunarodnih i domaćih standarda ravnopravnosti spolova u ovim područjima;
I.5.2. Rodne analize strategija, politika, programa i projekata iz područja zdravstvene zaštite s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa stajališta ravnopravnosti spolova;
I.5.3. Redovito prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o sudjelovanju, pristupu i korištenju zdravstvenih usluga;
I.5.4. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za ostvarivanje jednakih prava i jednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti, uključujući jačanje profesionalnih kapaciteta za primjenu domaćih i međunarodnih standarda u navedenim područjima, uvođenje rodno odgovornih proračuna te uspostava odgovarajućih institucionalnih mehanizama za koordinaciju provedbe ovih mjera;
I.5.5. Provođenje obuka o ravnopravnosti spolova za stručni kadar u području zdravstva kako bi se osiguralo pružanje zdravstvenih usluga pri kojima se uzimaju u obzir različite potrebe i interesi žena i muškaraca;
I.5.6. Potpora istraživanjima o ravnopravnosti spolova u područku zdravstva, kao i programima usmjernim na unaprjeđenje zdravstvene prevencije i zaštite, zaštite mentalnog zdravlja muškaraca i žena, zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, s posebnim naglaskom na ranjive skupine;
I.5.7. Provođenje promidžbenih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti javnosti o zdravlju, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, te potpuno informiranje o opcijama obiteljskog planiranja putem medija i zdravstvenih i obrazovnih ustanova;
I.5.8. Praćenje napretka i izvješćivanje o zastupljenosti žena i muškaraca u području zdravstva, pristupu i korištenju zdrvastvenih usluga, prevencije i zaštite.
Nositelji odgovornosti: tijela zakonodavne i izvršne vlasti na državnoj i entitetskoj razini, kantonalna i tijela jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.
Rok za provedbu: 2013.- 2017. godine.
Pristup zdravstvenoj zaštiti, uprkos univerzalnom principu prava na zaštitu i solidarnom finansiranju zdravstvenog osiguranja, i dalje je neujednačen i uvjetovan položajem na tržištu rada i statusom socijalne kategorije. Dostupnost zdravstvene zaštite je različita i po kantonima zbog različite ekonomske moći kantona i propisivanja različitog obima zdravstvenih prava. Raspoloživi podaci za dostupnost zdravstvenih usluga pokazuju da javni sektor zdravstvene zaštite u Federaciji BiH nema puni kapacitet za pružanje adekvatne usluge.
Generalno gledano, model finansiranja zdravstva je nepovoljan, jer analiza strukture osiguranog stanovništva pokazuje da se 41% osiguranih osoba finansira iz doprinosa na/iz plaće, dok se ostale kategorije finansiraju iz budžeta, što dodatno doprinosi neodrživosti sadašnjeg načina finansiranja zdravstvenog sistema. Pored toga, po mnogim analizama, ionako nedovoljna sredstva se ne koriste efikasno, tako da je pristup zdravstvenim uslugama i dalje neujednačen, a za siromašnije stanovnike/ce ostaje skup. Pregled stanja po kantonima pokazuje da princip univerzalnosti zaštite, uglavnom zbog finansijskih razloga, nije ispoštovan.
U periodu od 2010. do 2012. godine zabilježene su značajne zakonske i strateške aktivnosti koje za cilj imaju veću dostupnost zdravstvenih usluga stanovništu i njihov bolji kvalitet. Posebno su značajni napori da se zakonom proširi obuhvat zdravstvene zaštite i na one grupe populacije koje su do sada bile izostavljene, jer nisu imale pristup zdravstvenom osiguranju ni po jednom od nekoliko propisanih osnova.
Kada je riječ o zdravlju žena i muškaraca, iz analizirane statistike vidimo da su u velikoj mjeri i dalje prisutni faktori rizika koji se vežu za nezdrave životne navike, pa su, stoga, neophodni djelotvorniji programi za podizanje svijesti o važnosti brige o zdravlju i preventivni rad sa stanovništvom. Informiranost žena i muškaraca o važnosti preventivnih pregleda, zaštite od neželjene trudnoće i spolno-prenosivih bolesti (uključujući i HIV/AIDS), kao i pravima pacijenata/ica, dosta je na niskom nivou.
Socijalne determinante zdravlja još uvijek nisu dobile dovoljan značaj, pa tako ni rod kao najvažnija, zbog čega često izostaje sveobuhvatan pristup mentalnom i fizičkom zdravlju žena i muškaraca, posebno prevenciji oboljenja, te veća povezanost sa socijalnim aspektima.
