Vjerovatno najznačajnija karakteristika historijske emancipacije žena je bio njihov masovni ulazak na tržište rada. Nakon relativno dugog perioda gotovo pune zaposlenosti žena u BiH, danas se ponovo javljaju problemi manjeg učešća žena na tržištu rada, dužeg čekanja na prvi posao, dugotrajnih prekida u radnom stažu zbog porodiljskog odsustva ili njege starijih ili bolesnih članova porodice, ili nemogućnosti da se pronađe posao u zrelijoj dobi zbog promjene tržišta i prestanka potrebe za određenom vrstom rada. To su sve problemi koji i dalje više pogađaju žene. Učešće žena na tržištu rada i jednake mogućnosti njihovog zapošljavanja najčešći su pokazatelji emancipacije žena, te se smatra da je ekonomsko osnaživanje žena jedan od osnovnih ciljeva rodne ravnopravnosti, oslanjajući se na premisu da je ekonomska samostalnost temelj na kojem žene mogu poboljšavati svoj položaj i u svim drugim sferama života.

Osim toga što bez učešća žena u radnoj snazi jedne zemlje nema stvarnog ekonomskog napretka i rasta, ekonomska emancipacija žena se smatra i preduvjetom za ravnopravnost spolova. U Bosni i Hercegovini, a i u Federaciji Bosne i Hercegovine, na tržištu rada već niz godina ima manje žena nego muškaraca i, prema izvještajima, ta stopa je među najnižim u regiji. Kad je riječ o posmatranom periodu, u Federaciji BiH 2010. godine bilo je ukupno 438.949 zaposlenih osoba, od toga 266.731 žena (39,2%). Podaci o broju zaposlenih žena i muškaraca u svim kantonima FBiH, također, pokazuju da žene manje učestvuju na tržištu rada u odnosu na muškarce, u rasponima od 35,0% (Tuzlanski kanton) do 43,9% (Kanton Sarajevo). Prateći trendove, možemo vidjeti i to da se stopa ukupne zaposlenosti nije mnogo promijenila u posmatranom periodu i da je učešće žena, uglavnom, ostalo na oko 40%.

Na osnovu svega analiziranog možemo zaključiti da postojeći zakonski okvir omogućava ženama nesmetano zapošljavanje i rad, kao i da prepoznaje i pruža zaštitu zaposlenim ženama u periodu trudnoće, porođaja i majčinstva. Međutim, Zakon o radu Federacije BiH kao osnovni zakon u ovoj oblasti koji su preuzeli kantoni, zadnji put je mijenjan 2003. godine, te stoga ne definira savremene pojave na radu kao što su mobing, uznemiravanje i seksualno uznemiravanje, viktimizacija i direktna ili indirektna diskriminacija, te ga je potrebno inovirati kako bi se dodatno uskladio sa savremenim standardima u pružanju efektivne zaštite od diskriminacije po osnovu spola, koja nije samo sudska zaštita. Analizirano stanje zaposlenosti i nezaposlenosti, odnosno aktivnosti i neaktivnosti žena, posebno u određenim starosnim skupinama pokazuje da je učešće žena na tržištu rada i dalje općenito manje u odnosu na muškarce, a to je naročito izražajno kad se analizira starosna struktura nezaposlenih žena i muškaraca. U posljednjoj posmatranoj godini uočeno je da se broj neaktivnih žena povećava, a broj neaktivnih muškaraca smanjuje. Tako je stopa aktivnosti mladih (15 – 24 godine) u FBiH u ovom periodu iznosila oko 30%, što je u poređenju sa prosjekom zemalja članica EU manja za gotovo 10%. Zabrinjavajuće je da je čak 15,6% više aktivnih mladih muškaraca nego žena, dok je prosječna razlika u zemljama EU 5,8%. Žene preovladavaju i među najniže plaćenim radnicima/ama na tržištu rada, više žena radi nepuno radno vrijeme, a takođe ih je više i u neplaćenom pomažućem radu.

U posmatranom periodu vidljivi su i rezultati strateškog pristupa povećanju zapošljavanja, posebno žena i mladih, donošenjem i finansiranjem mjera aktivnog zapošljavanja sa nivoa Federacije BiH koje su provodile kantonalne službe zapošljavanja. Donošenje mjera kojima službe za zapošljavanje postaju aktivni učesnici na tržištu rada i usmjeravaju aktivnosti ka teže zapošljivim kategorijama pratila su i adekvatna finansijska izdvajanja, što ukazuje na promjene na nivou nivou politike i prepoznavanje višestruke koristi uključivanja rodne ravnopravnosti kao strateškog cilja. Međutim, iz svega analiziranog ipak proizilazi da žene, na ukupnom nivou gledano, ostvaruju manji prihod od muškaraca, iako rade veći broj sati (uključujući i neplaćeni rad) i time teže ostvaruju ekonomsku samostalnost i pristojan životni standard. Imajući u vidu i nalaze ove studije vezane za učešće i utjecaj žena u političkom i javnom životu, odnosno odlučivanju i upravljanju, jasan je zaključak da je ekonomska moć žena u Federaciji BiH veoma mala.