Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH Samra Filipović-Hadžiabdić, prof.dr. Jasna Bakšić-Muftić i prof. dr. Jasminka Gradaščević-Sijerčić promovirale su u utorak, 6. marta 2012. godine u Sarajevu pilot istraživanje “Seksualno uznemiravanje u privatnom sektoru u BiH”. Ovo istraživanje provedeno je u okviru aktivnosti projekta “Prevencija i suzbijanje seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini”, koji zajednički provode UNDP/UNFPA, Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski gender centri.
Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu je vid diskriminacije i može se pojaviti u različitim situacijama. Zakon o ravnopravnosti spolova BIH seksualno uznemiravanje definira kao svako ponašanje koje riječima, ili radnjama, ili psihičkim djelovanjem seksualne prirode za cilj ili rezultat ima nanošenje štete dignitetu osobe, ili stvaranje zastrašujuće, neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće, ili slične situacije, a koje je motivirano pripadnoću različitom spolu, ili različitom seksualnom orijentacijom a koje za oštećenu osobu predstavlja nepoželjno fizičko, verbalno, sugestivno i drugo ponašanje.
S obzirom na to da se radi o prvom istraživanju seksualnog uznemiravanja u privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini, cilj pilot studije bio je istražiti:
· koliko je poznat pojam seksualnog uznemiravanja,
· analizirati pravni okvir,
· postojanje prijavljenih slučajeva seksualnog uznemiravanja,
· na osnovu analize prikupljenih podataka sačiniti indikatore za šire istraživanje seksualnog uznemiravanja u privatnom sektoru,
· analizirati stanje u Bosni i Hercegovini, te načiniti preporuke za buduće djelovanje.
Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu sigurno nije novija pojava u Bosni i Hercegovini. Ono što predstavlja novinu odnosi se na zakonsko reguliranje uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja, na zabilježene slučajeve seksualnog uznemiravanja, na skretanje pažnje javnosti i na istraživanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Dugogodišnja praksa dobiva novi pravni okvir unutar kojeg su analizirani i novi standardi, prema kojima se određuju odnosi na radnom mjestu. Sagledavanje ove pojave unutar pravnog okvira podrazumijeva kompleksnu analizu postojeće zakonske regulative koja se odnosi na zabranu diskriminacije u privatnom sektoru, uključujući pravo Evropske unije i rješenja u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine.
Uz već spomenuto definiranje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, kao vida diskriminacije, u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH, želim podsjetiti da je diskriminacija zabranjena Ustavom BiH, te mnogim međunarodnim instrumentima koje su na snazi u BiH, posebno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Protokolima, koja se direktno primjenjuje u BiH i ima prvenstvo pred svim domaćim zakonima.
Zakon o zabrani diskriminacije, usvojen 2009. godine,jedan je od ključnih zakona iz ove oblasti, a koji je značajan za priključenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
Krivični zakon BiH na konkretan način predviđa sankcioniranje diskriminatorskog ponašanja nosilaca vlasti prema građanima.
Istraživanje seksualnog uznemiravanja u privatnom sektoru pratili ograničavajući faktori, koji su predstavljali limite za dobivanje realne, kompleksne slike o ovoj pojavi, koja bi uključivala i njenu učestalost, postojanje pravno reguliranih načina zaštite radnika/ica od ovakve vrste uznemiravanja, reagiranje državnih i profesionalnih organa, sudsku zaštitu. Bez obzira na pružene garacije da će anketa biti anonimna, dakle da nigdje neće biti spominjani poslovni subjekti u privtanom sektoru, većina pozvanih nije pristala na ovo istraživanje. Zbog toga su rezultati bazirani na informacijama koje je bilo moguće dobiti u rijetkim poslovnim subjektima iz privatnog sektora koji su pristali učestvovati u ovom pilot istraživanju.
Tako su, ovo istraživanje i pilot studija koja je nastala kao rezultat istraživanja, zapravo avantura ulaska u nedovoljno poznat i na nedovoljno ispitan teren. Otvoreno je jedno novo polje istraživanja u kojem su tek naznačeni glavni markeri kao putokaz daljim istraživanjima i mogućim akcijama u ovoj oblasti.
Ograničavajući faktori se odnose na vladajuću kulturu odnosa koja je obilježena ideološkom i ekonomskom moći. Ideološka moć se izvodi iz patrijarhalnih vrijednosti i odnosa obilježenih muškom dominacijom, odnosno iz odnosa nadređenosti i podređenosti i moći koju nosi pozicija u hijerarhiji poslova. Rezultat je ili neprepoznavanje ponašanja koje se može označiti kao seksualno uznemiravanje, jer se gube jasne granice i distanca privatnog i profesionalnog ili zanemarivanje značaja ovog problema, jer korespondira s klasičnim obrascem postavljenog odnosa moći (jači–slabiji, nadređeni–podređeni). Ovaj ograničavajući faktor je potvrđen iz rezultata koji se odnose na percepciju seksualnog uznemiravanja, nepoznavanja pravnog okvira koji ga regulira, u izostanku prijavljivanja slučajeva zbog nelagode, straha ili nepovjerenja u efikasne mehanizme zaštite, odnosno nepovjerenja u podršku profesionalne sredine.
Ekonomska moć se izvodi iz realne ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini koja ima veliku stopu nezaposlenosti, gdje je privatni sektor nerazvijen, gdje zaposlenici/ice nemaju mnogo izbora i uglavnom se nalaze pod pritiskom nalaženja ili zadržavanja radnog mjesta. Rezultat je nespremnost da se javno govori o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu i poslodavaca i zaposlenika/ica. Priča o mobingu i seksualnom uznemiravanju uglavnom se vodi na internet forumima, gdje sagovornici/ice mogu zadržati anonimnost i bez posljedica, slobodno izražavati svoje stavove, iznositi svoja i tuđa iskustva koja su im poznata, zatim u neformalnim, privatnim razgovorima u kojima se prepričavaju lična i tuđa iskustva o seksualnom uznemiravanju, što su pokazali i rezultati istraživanja, ima mnogo priče i saznanja o postojanju takve pojave, ali malo je i zaposlenika i poslodavaca koji lično svjedoče o tome.