Iz prethodnih podataka vidjeli smo da je problem nasilja nad ženama odnosno nasilja u porodici u porastu u posmatranom periodu (2010 – 2012. god.), što može biti posljedica povećane incidencije, ali je vjerovatnije da se radi o većem broju prijavljivanja slučajeva i lakšem pristupu sudskom postupku.[1] To se u Federaciji može pripisati i aktivnostima koje su se provodile u okviru Strateškog plana za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju BiH – 2009. – 2010. godine, iz finansijskog mehanizma za provedbu GAP-a, FIGAP, i podržane kao niz projekata vladinih i nevladinih organizacija čiji je cilj bio uspostava međusobne saradnje svih institucija na lokalnom nivou koje su uključene u sistem zaštite žrtava svih oblika nasilja, uključujući i nasilje u porodici.

Servisi koji stoje na raspolaganju žrtvama nasilja u porodici su sigurne kuće koje djeluju u sastavu nevladinih organizacija. Nažalost, kada je riječ o ovoj vrsti podrške, ona je na raspolaganju samo u nekim kantonima, odnosno lokalnim zajednicama. Ti servisi mogu zadovoljiti samo potrebe dijela žrtava nasilja u porodici, što opet i sa tog aspekta žrtve nasilja dovodi u nepovoljnu (diskriminirajudu) situaciju. Usluge koje pružaju servisi različite su i po vrsti i po kvalitetu, kao i efekti njihovog rada, a ključni problem je nepostojanje kontinuiteta u finansiranju, odnosno izostanak sistemskog rješenja, osim u

Kantonu Sarajevo koji je sistemski riješio pitanje finansiranja troškova smještaja žrtava nasilja u sigurne kuće kroz svoj budžet.

Sljedeći statistički podaci pokazuju da se broj žrtava nasilja u porodici, žena i djece, smještenih u sigurne kuće povećava (sa 316. ukupno u 2010., na 317 u 2011. na 395 u 2012.). Veliki je broj djece (175 u 2010., 165 u 2011. i 217 u 2012. god.). Najviše žrtava boravi do jedan mjesec (oko 64%), a broj onih koji borave preko tri mjeseca se smanjio, sa 15% 2011. god. na 12% 2012. godine.

BROJ ŽRTAVA NASILJA I DUŽINA BORAVKA U SIGURNOJ KUĆI (2010)
NAZIV SIGURNE KUĆE ukupan broj žrtava žene djeca do 1 mjesec 1 do 3 mjeseca preko 3 mjeseca
„MIRJAM“ Caritas Mostar 14 7 7 6 4 4
„MARGUERITE“ Žena BiH Mostar 41 17 24 25 15 1
Viva Žene Tuzla 79 42 37 50 24 5
„KUĆA SPASA“ Žene sa Une Bihać 22 9 13 17 3 2
Medica Zenica 68 33 35 43 20 5
Fondacija lokalne demokratije Sarajevo 92 33 59 44 29 19
UKUPNO 316 141 175 185 95 36

BROJ ŽRTAVA NASILJA I DUŽINA BORAVKA U SIGURNOJ KUĆI (2011)  
NAZIV SIGURNE KUĆE ukupan broj žrtava žene djeca do 1 mjesec 1 do 3 mjeseca preko 3 mjeseca
„MIRJAM“ Caritas Mostar 15 8 7 4 3 8
„MARGUERITE“ Žena BiH Mostar 32 19 13 25 5 2
Viva Žene Tuzla 95 47 48 74 19 2
„KUĆA SPASA“ Žene sa Une Bihać 20 11 9 9 7 4
Medica Zenica 61 29 32 48 11 2
Fondacija lokalne demokratije Sarajevo 92 40 52 42 22 28
Prihvatni centar za žrtve nasilja Jajce 2 1 1     2
UKUPNO 317 155 162 202 67 48

BROJ ŽRTAVA NASILJA I DUŽINA BORAVKA U SIGURNOJ KUĆI (2012)
NAZIV SIGURNE KUĆE ukupan broj žrtava žene djeca do 1 mjesec 1 do 3 mjeseca preko 3 mjeseca
„MIRJAM“ Caritas Mostar 17 9 8 11 4 2
„MARGUERITE“ Žena BiH Mostar 72 40 32 64 2 6
Viva Žene Tuzla 87 45 42 48 33 6
„KUĆA SPASA“ Žene sa Une Bihać 46 18 28 30 8 8
Medica Zenica 84 31 53 57 16 11
Fondacija lokalne demokratije Sarajevo 89 35 54 52 19 18
UKUPNO 395 178 217 262 82 51

Izdvajanje za finansiranje sigurnih kuća je 2011. godine iznosilo 180.000 KM i povećano je 2012. na 220.000 KM (ali smanjeno 2013. god. na 162.000 KM). Na taj način ne može se garantirati kontinuitet u pružanju ove zaštite niti njena dostupnost. Uz ostale servise koje treba osigurati, kao što su zdravstvena zaštita uključujući i psihosocijalnu podršku, pravna zaštita, pomoć pri pronalaženju posla i stanovanja i ostale potrebne usluge za koje su takođe potrebna značajna finansijska sredstva, jasno je da je veoma teško pružiti sveobuhvatnu podršku i pomoć ovoj vulnerabilnoj kategoriji stanovništva.

[1]Prema istraživanju koje su 2013. godine proveli Agencija za ravnopravnost spolova BiH i gender centri entiteta u saradnji sa zavodima za statistiku o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja prema ženama u BiH pokazuje da je od ispitanih žena, oko 47,2% u FBiH iskusila neku vrstu nasilja nakon navršene 15 godine; tokom 12 mjeseci prije istraživanja njih 12,7% u FBiH je iskusilo neku vrstu nasilja, a najšire rasprostranjeno nasilje je ono koje su nad ženama počinili njihovi sadašnji ili bivši partneri, koji su počionici nasilja u 71,5% slučajeva (podatak ukupno za BiH), dakle „sfera intimnih partnerskih odnosa i porodičnih odnosa daleko je veći izvor opasnosti od nasilja za žene nego što je to šira zajednica“.