Osnovno obrazovanje, prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju, u BiH je obavezno za svu djecu. Ono počinje u kalendarskoj godini u kojoj dijete do 1. aprila navršava šest godina života i traje bez prekida tokom perioda koji ne može biti kraći od osam godina. Proces uvođenja devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine je počeo školske 2004/05. godine, kada je ono uvedeno u Unsko-sanskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Bosanskopodrinjskom i Kantonu Sarajevo. Devetogodišnje osnovno obrazovanje u svim kantonima Federacije BiH provodi se od školske 2009/10. godine. Međutim, proces prelaska na devetogodišnje osnovno obrazovanje još uvijek nije dosljedno proveden u svim kantonima, što je moguće zaključiti iz primjera Zapadnohercegovačkog kantona u kojem se već drugu školsku godinu zaredom provodi skraćeni program za učenike prvog razreda devetogodišnje osnovne škole koji traje samo jedno polugodište.[1]
U Federaciji BiH je bilo 1.118 osnovnih škola 2012. godine,[2] uključujući i škole za djecu s posebnim potrebama. Posmatrano po kantonima u 2012. god., najviše ustanova osnovnog obrazovanja ima u TK i ZDK, a najmanje u BPK i PK.
Graf 14 Osnovne škole u FBiH – pregled po kantonima
Broj upisane djece u osnovno obrazovanje konstantno se prati i bilježi se trend smanjenja. U posmatranom periodu na nivou Federacije vidimo da se naglo smanjio broj učenika/ica od 2011. do 2012. godine, pa je u 2012. manje upisano djece (8.163 ili oko 4%) nego u 2011. godini. U poređenju sa podacima iz 2010. godine, broj upisane djece u 2012. godini manji je za oko 11% ili 23.735. Prema informacijama Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, trend smanjenja je još veći kada se uzme u obzir petogodišnji period. U ukupnom broju omjer spolova je prilično izjednačen sa nešto većim učešćem djece muškog spola (51% : 49%)[3].
Graf 15 Omjer dječaka i djevojčica u osnovnim školama u FBiH 2010 – 2012
Da bismo ocijenili stanje u pogledu obuhvata osnovnim obrazovanjem djece u Federaciji BiH, potrebno je razmotriti i podatke o učenicima/icama koji/e su napustili/e osnovnu školu.
Prema godišnjem statističkom izvještaju Federacije BiH, 2011. godine bilo je ukupno 87-oro djece koja su prekinula školovanje, pri čemu je bio mnogo veći broj dječaka koji su napustili osnovnu školu. Vidljiv je i trend povećanja u korist dječaka, pa su u 2011. godini od ukupnog broja djece koja su napustila osnovnu školu 72% dječaka, što je za 12% više nego u 2010. godini, kada je zabilježen veći ukupan broj prekida osnovnog obrazovanja[4].
Graf 16 Učenici/ce koji su prekinuli osnovno obrazovanje
Prema ovom izvještaju, kada je riječ o razlozima za napuštanje školovanja, najviše je prekida zbog socijalnih razloga (50%), zatim, zbog ličnih razloga, zbog lošeg uspjeha, a evidentirani su i prekidi zbog ekonomskih razloga.
Posmatrano po kantonima, u 2011. godini najviše djece je napustilo osnovnu školu u USK (28), zatim, u ZDK (23), pa u KS (18). Najmanje prekida je u ZHK- jedan dječak, u PK, također, jedan dječak i u BPK jedna djevojčica. Među djecom koja su prekinula osnovno školovanje je i 11-oro djece iz škola za djecu s posebnim potrebama, od kojih je osam dječaka i tri djevojčice.
Generalno, obuhvat djece osnovnim obrazovanjem u Federaciji BiH je veoma visok (više od 97%) i u ravni je sa stopom EU- 27 od 97,6%. Procenat učenika/ica koji/e završe posljednji razred u poređenju s brojem onih koji su upisali prvi razred je, također, stalno visok (99% u 2000. i 99,5% u 2012. godini, podaci za BiH). Milenijski razvojni cilj broj 2, „Postići sveobuhvatnost osnovnog obrazovanja“, za Bosnu i Hercegovinu znači 100% upisane djece, koji će, ipak, biti teško postići do 2015. godine. Analize pokazuju da je onih 2-3 procenta izostavljenih iz osnovnog školovanja veoma teško uključiti, a među njima je najviše djece s poteškoćama u razvoju i romske djece[5]. Prema istraživanjima, oko 46% romske djece u nekom trenutku je prekinulo osnovno školovanje[6] iako zvanična stastistika ne postoji. Kad je riječ o razlozima zbog kojih se romska djeca ne školuju, ističe se „nemogućnost upisa u školu bez identifikacijskog dokumenta, nedovoljno razvijena svijest Roma o značaju obrazovanja za unapređenje ukupnog socio-ekonomskog statusa, nepoznavanje drugog jezika osim maternjeg, romskog, te loše socio-ekonomske prilike (UNICEF, 2011. god.)“. Istraživanje provedeno u Kantonu Sarajevu 2012. godine[7], također, navodi i nepostojanje adekvatne baze podataka o broju romske djece školskog uzrasta. „Tako se podaci iz šk. 2009/10. godine o uključenosti romske djece u osnovne škole KS razlikuju s obzirom na metodu prikupljanja, odnosno izvore informacija. Broj romske djece prikupljen kroz direktan kontakt sa školom iznosio je 499, dok je Ministarstvo za nauku i obrazovanje KS (EMIS baza 18) raspolagalo brojem od 387-oro djece“. Razlika od 112-oro djece je izuzetno značajna i potrebno je utvrditi uzroke ovako velikog neslaganja podataka, te osigurati efikasniju razmjenu informacija između škola i nadležnih institucija.[8] Procenat djece romske nacionalnosti koja završe osnovnu školu u uzrastu predviđenom za završavanje osnovne škole u odnosu na ukupnu populaciju djece Roma tog uzrasta iznosi samo 40% za BiH, i to za dječake 46%, a za djevojčice samo 34%.[9]
Dalje, rodna analiza zaposlenih u osnovnoškolskim ustanovama u Federaciji BiH pokazuje izraženu dominaciju žena, pa je, tako, od ukupno 15.437 nastavnika/ica u redovnim školama u školskoj 2011/2012. godini čak 10.830 žena ili 70%. Godine 2012. dolazi do smanjenja broja zaposlenih na ukupno 15.224 nastavnika/ica, pri čemu se smanjuje broj muškaraca zaposlenih u osnovnoškolskim ustanovama FBiH, 4.427 nastavnika u odnosu na 4.620 2010. godine.
Graf 17 Zaposleni u osnovnim školama u FBiH u odnosu na spol
Iz gornjeg prikaza vidimo da su najveće razlike u korist žena u ZHK i KS kada su u pitanju zaposleni u osnovnoškolskom obrazovanju po kantonima. Razlika je najmanja u TK, gdje je i dalje znatno veći broj nastavnica u osnovnim školama.
Ova razlika je manja nego u predškolskom obrazovanju, ali govori o tome da obrazovanje kao profesiju i dalje u ogromnoj većini biraju žene.
[1]Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (2013), Informacija o upisu učenika u osnovne i srednje škole u Federaciji Bosne i Hercegovine u školskoj 2013/14. god.
[2]Federalni zavod za statistiku (2013), Predškolsko obrazovanje u 2012. godini, Osnovno obrazovanje kraj 2011/2012. i početak 2012/2013. u Federaciji Bosne i Hercegovine, Statistički bilten broj 185.
[3]Istraživanja na nivou BiH pokazuju da, iako je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno, u praksi se ne obrazuju sva djeca koja bi se prema Zakonu trebalo da obrazuju. Pravo na osnovno obrazovanje u BiH ostvaruje 94% djece. Od svih koji se upišu u prvi razred njih 99% stigne do petog razreda osnovne škole. Naročito su ugroženi pripadnici romske manjine (prema nekim izvorima, samo 15% romske djece obuhvaćeno je osnovnim obrazovanjem – ili čak i manje), djeca s poteškoćama u razvoju, kao i djeca roditelja s niskim stepenom obrazovanja – MDG ACHIEVEMENT FUND (2011), Nepohađanje i napuštanje obrazovanja: Studija formirana na osnovu istraživanja djece i mladih koji ne upisuju i koji napuštaju osnovnu i srednju školu.
[4]Federalni zavod za statistiku (2012), Predškolsko obrazovanje u 2011. godini, Osnovno obrazovanje kraj 2010/2011. i početak 2011/2012. u Federaciji Bosne i Hercegovine, Statistički bilten broj 171 i Federalni zavod za statistiku (2013), Predškolsko obrazovanje u 2012. godini, Osnovno obrazovanje kraj 2011/2012. i početak 2012/2013. u Federaciji Bosne i Hercegovine, Statistički bilten broj 185.
[5]MDG ACHIEVEMENT FUND (2011), Nepohađanje i napuštanje obrazovanja: Studija formirana na osnovu istraživanja djece i mladih koji ne upisuju i koji napuštaju osnovnu i srednju školu.
[6]UNDP, Milenijski razvojni ciljevi BiH (preuzeto sa:
http://www.ba.undp.org/content/bosnia_and_herzegovina/bs/home/mdgoverview/overview/mdg2/).
[7]Hodžić, L., (2013). (Anti)Diskriminacija romske djece u osnovnim školama.
[8]Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma usvojen je 2004. a revidiran u julu 2010. godine. Njime su definirani sljedeći ciljevi: 1) promoviranje sistematskih promjena koje će dovesti do zadovoljavanja obrazovnih potreba Roma; 2) uklanjanje finansijskih i administrativnih prepreka za upis u škole i pohađanje nastave romskedjece; 3) očuvanje romskog identiteta, jezika i kulture; 4) izgradnja svijesti o podršci i učešću romskih roditelja i zajednica u vezi sa obrazovnim procesom; 5) povećanje zastupljenosti romskog nastavnog osoblja i povećanje nivoa razumijevanja kod neromskog nastavnog osoblja u pogledu potreba romskih učenika; 6) uključivanje sadržaja historije, kulture i književnosti nacionalnih manjina u redovne nastavne planove i programe.
[9]Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (2013), Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) o romskoj populaciji u Bosni i Hercegovini 2011-2012: završni izvještaj, Sarajevo, UNICEF BiH, str. 80-81.