Agencija za ravnopravnost spolova BiH provela je Istraživanje o spremnosti institucija BiH na provođenje obaveza iz Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine. Cilj ovog istraživanje bio je ocjenjivanje osposobljenosti institucija da provode obaveze iz ZORS-a i javnih politika u oblasti ravnopravnosti spolova (Gender akcioni plan BiH, Strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici, Akcioni plan za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 u BiH i drugih) koje je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
U istraživanju su obrađena pitanja koja se odnose na obaveze institucija BiH kao poslodavaca u oblasti ravnopravnosti spolova koje proizlaze iz važećeg radno-pravnog okvira, a dio se odnosi na pitanja o seksualnom uznemiravanju i diskriminaciji na osnovu spola u institucijama BiH.
Budući da je ostvarivanje ravnopravnosti spolova zajednički cilj, koji se tiče društva u cjelini, uspostavljanje i razvoj saradnje je ključna strategija za efikasno promoviranje i postizanje rezultata u oblasti ravnopravnosti spolova. Institucionalni mehanizmi za provođenje ravnopravnosti spolova imaju koordinacijsku ulogu, a moraju biti dopunjeni aktivnim učešćem svih društvenih aktera. Saradnja i komplementarnost su osnovni preduslovi za uspješnu primjenu standarda ravnopravnosti spolova. Na osnovu nalaza provedenog Istraživanja, Agencija za ravnopravnost spolova BiH će nastaviti podržavati sve institucije BiH u provođenju obaveza iz važećih zakonskih propisa.
Proces institucionalizacije principa ravnopravnosti spolova je od donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova u BIH ostvario određeni napredak, ali još mnogo toga je potrebno postići kako bi se uspostavio održiv sistem koji bi uvažio sve međunarodne i domaće standarde za ravnopravnost spolova. Ovaj proces transformacije pristupa nadležnih institucija je dugotrajan i dugoročan i može se pretpostaviti da napredak neće biti linearan.
U ovom procesu ključna su tri stuba održivog napretka u oblasti ravnopravnosti spolova: zakonski okvir, institucionalni mehanizmi i javne politike. Stoga je ovo istraživanje ispitivalo stavove o poznavanju ovih pojmova zaposlenih u institucijama BIH.
Tako je 40% ispitanika odgovorilo da je upoznato sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, dok je 33% smatralo da nisu sigurni da li su upoznati, a 27% ispitanika smatra da nisu upoznati. Od ukupnog broj ispitanika samo 28% je odgovorilo da je upoznato sa nadležnostima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, 17% ispitanika nije sigurno da li je upoznato sa nadležnostima, dok 54% ispitanika nije upoznato sa nadležnostima Agencije. Što se tiče provodjenja aktivnosti iz javnih politika BiH u oblasti ravnopravnosti spolova samo 9% ispitanih odgovorilo je da su do sada provodili aktivnosti iz ove oblasti, 16% ispitanika nisu sigurni, dok je najveći broj ispitanika odgovorio da do sada nisu provodili aktivnosti koje se tiču javnih politika u oblasti ravnopravnosti spolova.
Prilikom utvrđivanja preporuka za nastavak za rad na pitanjima ravnopravnosti spolova, a posebno u kontekstu rada institucija BIH vodilo se o tri osnovna pitanja:
- Preporuke ispitanika i njihova percepcija o mogućim intervencijama;
- Nalazi i rezultati ovog istraživanja, a posebno u dijelovi koji su ukazali na nedostatak institucionalnog odgovora na probleme diskriminacije i seksualnog uznemiravanja;
- Provođenje obaveza nadležnih institucija u skladu sa odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u BIH koje su ukrštene sa stavovima ispitanika.
Posebna pažnja (poglavlja III i IV) posvećena je i stavovima o rasprostranjenosti diskriminacije na osnovu spola u odnosu na druge prevalentne osnove diskriminacije, a posebno političkog uvjerenja, etničke pripadnosti, religijskog uvjerenja i spolnog izražavanja.
Ispitanici generalno poznaju osnovne pojavne oblike odnosno načine izvršenja djela seksualnog uznemiravanja. Kad se usporede odgovori muškaraca i žena, primjećuje se da muškarci i žene približno prepoznaju oblike seksualnog uznemiravanja. Nešto veći postotak žena nego muškaraca prepoznaje neprimjereno dobacivanje, neželjeno dodirivanje, štipanje, kao i koristenje neprimjerenih izraza kao pojavni oblik seksualnog uznemiravanja. Analiza odgovora na poglavlja III i IV ove studije ukazuju da su stavovi o rasprostranjenosti diskriminacije na osnovu spola i seksualnog uznemiravanja procentualno veoma visoki 10% i 16%, odnosno, svaka deseta osoba smatra se žrtvom diskriminacije na osnovu spola na radnom mjestu, a svaka šesta osoba smatra se žrtvom seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.
Ovi podaci su veoma zabrinjavajući posebno kada se uzme u obzir da većina ispitanika nije poduzela ništa da zaštiti svoja prava. Posebno je zabrinjavajuće iskustvo osoba koje jesu tražile zaštitu, budući da niti jedna osoba nije bila zadovoljna rezultatima djelovanja poslodavaca.
Istraživanje spremnosti institucija na provođenje obaveza iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH