U atriju Parlamentarne skupštine BiH priređena je izložba bosanskohercegovačkih umjetnica, posjetitelji su bili u prilici gledati dokumentarne filmove ili umjetničke video uratke prema odabiru Sabine Čudić, a bila je upriličena i Mala knjižnica u kojoj su se mogli nači birani naslovi iz stručne literature o ravnopravnosti spolova i rodnim pitanjima, djela iz teorije feminizma te djela domaće i svjetske književnosti koja promoviraju emancipaciju žena. Naslove je odabrao magistar rodnih studija, Zlatan Delić.

Članovi i članice Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine željeli su ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana žena posvetiti političkoj refleksiji o stanju ravnopravnosti spolova i prava žena u BiH. Međutim, napredak u ovoj oblasti ne može biti u potpunosti sagledan bez umjetničke, znanstvene, pa i osobne refleksije.

Izazovi i postignuća

Izložba Izazovi i postignuća upravo oslikava društvenu i ličnu priču žena, crpeći iz nagrađivanih radova četiriju bosanskohercegovačkih umjetnica.

Na koji način se konstruiše društvena uloga žene? Kako se doživljava njeno tijelo i uloga unutar hijerarhijskih sistema moći? Gdje se dodiruju lični i kolektivni ožiljci? Imaju li žene pravo na ličnu, intimnu tugu, oslobođenu bremena kolektiviteta? S kojim vrstama poruka, temeljenim na tradicionalnim poimanjima uloge žene, se i dalje susrećemo. Na koji način im se suprotstavljamo? U odabranim radovima povodom izložbe Izazovi i postignuća u sklopu Sedmice ravnopravnosti spolova, bosanskohercegovačke umjetnice britko, inteligentno i emotivno promišljaju ova i slična pitanja.

Radovi Adele Jušić iz kolekcije Šta je nama naša borba dala? inspirisani su knjigom „Žene heroji“ koju je 1967. godine uredila Mila Beoković, Knjiga sadrži životne priče 10 narodnih herojki NOB-a iz Bosne i Hercegovine. Oko 100.000 žena priključilo se NOB-u, ne samo radi patriotizma kako se to htjelo prikazati, već zato što su u potrazi za svojom političkom emancipacijom pronašle izlaz u uključivanju u rat. Tako su pobjegle od patrijarhalnih okova u kojima su živjele unutar svojih porodica i konačno dobile šansu da učestvuju u društvenim procesima. Nažalost, već tokom 1950-tih, ista politička elita koja im je obećavala ravnopravnost dok ih je mobilizirala za rat, čini sve da zaustavi snažni emancipatorski val koji se desio u SFRJ tih godina. Ubrzo nakon rata se ukida Antifašistički Front Žena koji je bio glavno uporište ženske borbe za ravnopravnost.

Šejla Kamerić kroz autoportrete promišlja dvije situacije. U Bosnian girl, Kamerić se „head-on“ obračunava s fašizmom i rasizmom osude zasnovane na nacionalnoj pripadnosti, ali i na jasno postavljenom hijerarhijskom odnosu između pozicije moći (vojnika) i žena u ratu. Istovremeno, u Sorrow odvaja ličnu, intimnu tugu od geo-političkog konteksta, te na taj način pravi distinkciju između individualnog i kolektivnog.

Promišljanja o ličnom i kolektivnom, kroz preklapanja ličnih i društvenih, emotivnih i „stvarnih“ ožiljaka ponovno nalazimo u radu Granica Borjane Mrđe, koja unutar vlastitog fizičkog ožiljka pronalazi Bosnu i Hercegovinu. Preklapanja kolektivne, političke historije sa vlastitom, intimnom i porodičnom historijom Mrđa promišlja u Crticama, koje na još jedan način postavljaju pitanje o granicama, sudaranju i preklapanju ličnog, kolektivnog i političkog.

U Anatomiji ženskih osjećaja, Sandra Dukić problematizira tradiciju kao izvor stereotipa, ironizira klišeje paradigme koja žene postavlja u unaprijed zadate okvire, a sve to čini koristeći tradicionalne alatke, te paradigme (kao što su kuhinjske krpe) kako bi poslala neke nove poruke. Dukić se vraća tekstilima i u video radu Ja se straha bojim koji prikazuje ruke žena u sigurnoj kući, i nesvjesno pronalaženje utjehe u materijalima zavjesa, spavaćica, stolnjaka, od čega se konačno šije haljina koja, prema riječima Dukićeve, predstavlja teret koji žena svaki dan oblači na sebe.

Tekst: Sabina Čudić

Mala knjižnica ravnopravnosti spolova

Mala knjižnica ravnopravnosti spolova dotiče se i znanstvenih i osobnih perspektiva domaćih i stranih feministica, teoretičarki feminizma, novinarki i književnica. Izbor citata je pokušaj da njihove riječi dobiju neku sljedeću dimenziju u korelaciji s radovima umjetnica.

Mala knjižnica ravnopravnosti spolova je posvećena stručnim publikacijama domaćih i stranih institucija i organizacija o ravnopravnosti spolova i rodnim pitanjima, naučnim djelima iz teorije feminizma, kao i djelima svjetske i južnoslavenske književnosti koja promoviraju emancipaciju žena u najširem značenju. Knjige koje su uvrštene u ovu knjižnicu su svakako samo jedan mali dio sveukupne literature koja se bavi feminizmom kao pokretom i kao teorijom, ravnopravnošću spolova, subvertirajućom karakterizacijom ženskih likova u književnim djelima i promoviranjem emancipatorne politike feminizma. Izložena djela i citati su izabrani kako bi na sistematičan način reprezentirala različite teme, koncepte i topose koje su decenijama izučavale teoretičarke i filozofkinje, književnice i aktivistice kako bi na što konstruktivniji način raščinile patrijarhalnu matricu, doprinjele ravnopravnosti spolova i zagovaranju emancipatornih politika samoga feminizma.

Izložena literatura pokazuje kako je klasični feminizam bio osloboditeljski – htio je izjednačit žene u političkim i društvenim pravima s muškarcima. Feminizam šezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeća zanimalo je pitanje o ženskom identitetu, odatle žensko pismo, ženski studiji pa i ženska ideologija. Feminizam s kraja 20. i početka 21. stoljeća razlikuje i spol i rod kao kulturni ili društveni konstrukt. Dekonstrukcija, odnosno, raščinjavanje roda i/ili spola je jedna od ključnih naučnih metoda kojom su se bavile/i i suvremene feministice i feministi. Ono na čemu feministice savremenog doba posebno insistiraju, jeste shvaćanje i spola i roda kao kulturno uvjetovanog konstrukta i razumijevanje feminizma kao strategije otpora.

U današnjim okvirima, feminizam kao pokret i kao teorija/politika, nije samo i isključivo predodređen za promoviranje ili zagovaranje emancipatorne politike žena, nego je on vrsta društveno kritičkog otpora/rezona i namijenjen je svima. Kada se navodi kritičkog, misli se na to da feminizam ne predstavlja kritiku zarad odbacivanja određenih pojmova nego naprotiv, predstavlja kritiku nečega bez čega je teško zamisliti ljudsku egzistenciju, bilo da se radi o spolu, rodu, religiji, seksualnosti, naciji, rasi, itd. Feminizam se zapravo ne odnosi samo na rješenje „ženskog pitanja“ pogotovo u današnjim okvirima, pri tome se ne misli da su se ta pitanja riješila ili okončala, nego su ona samo jedan od sastavnih dijelova feminizma kao strategije otpora. Feminizam i ravnopravnost spolova predstavljaju potrebu za promjenom, jer bitan element feminizma jeste raščinjavanje ili dekonstrukcija. Raščinjavanje kategorija kao što su subjekt, identitet, nacija, religija, rod, spol, žena, muškarac ili nešto treće, se ne odbacuju ti pojmovi nego o njima promišljamo na načine koji nisu isključivalački i koji će ponuditi drugačiju definiciju tih pojmova koji bi se trebali kretati u smjeru emancipatorne politike feminizma. Feminističko raščinjavanje određenih kategorija će promijeniti pravila pod kojima funkcioniraju sačinjavanja istih i označiti ih kao nikada gotov i završen čin, uvijek sposoban i otvoren za nova promišljanja, a to predstavlja neisključivalačku praksu unutar feminističke teorije i politike, koja će nas kao takva odvesti do razvoja subverzivnog potencijala feminizma.

Pri tome na umu uvijek treba imati i razlike unutar feminizma, odnosno feminizme koji su doveli do različitih shvaćanja žene ili muškarrca npr., što je veoma bitno, jer su razlike oko shvaćanja određenih pojmova unutar feminističke teorije konstruktivna politička strategija koja feminizam neće označiti kao teoriju koja posjeduje jasnu i zasvagda definiranu sliku o kategorijama koje nastoji raščinjavati. Razlikovanja unutar feminističke politike su dovela do radikalnih razilaženja u samim stavovima i načinima izgradnje emancipatorne politike što pokazuje i literatura u ovoj knjižnici koja bi trebala biti oslobađajuća, ne samo za žene i „ženska pitanja“. Drugim riječima, ne postoji jedna pozicija za vođenje konstruktivne borbe ili subvertiranja, mora i treba postojati više pozicija i one mogu biti u suprotnosti, jer feminizam i jeste za pokretanje različitih praksi, koje bi predstavljale prostor za što bolju artikulaciju mogućih oblika spolne i/ili rodne diskriminacije i prevazilaženja istih, emancipatornih težnji feminističke politike i postizanja principa ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini u svim oblastima javnoga i privatnoga života.

Tekst: Zlatan Delić